VELIKI UTORAK

Kaže mu Šimun Petar: „Gospodine, kamo to odlaziš?” Isus mu odgovori: „Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.” Nato će mu Petar: „Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!”
Odgovori Isus: „Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.”U ovom 13. poglavlju Ivanova Evanđelja koje valja danas pažljivo pročitati, Isus doživljava dvije izdaje, odnosno daje jasno do znanja istinu o dvjema izdajama. U ovom poglavlju, Petar igra glavnu ulogu. Doduše, nije on izdao Isusa, već ga je zanijekao.
Dakle, sve počinje od izdaje do nijekanja. To znači, potpuno odricanje od Učitelja. Svatko od nas postaje Petar u nekim svijetlim trenucima našeg života, kada obećajemo sve Bogu, gorimo samo za Njega, mislimo da ćemo preobraziti svijet, spremni smo na sve, imamo dojam da je sve na mjestu, ali neprestano nam nešto ili netko govori da se smirimo, da ne ovisi sve o nama, da mu dopustimo da on čini volju Oca. Pita nas neprestano sa smješkom na licu: „Život ćeš svoj položiti za mene?”
I kod nas se kasnije Isus suočava s gorkim razočaranjima, kako sam potvrđuje u ovom odlomku, ali On nam unaprijed kaže sve, pokazuje nam da se ne trebamo toliko Njemu obećati, da budemo ono što jesmo. Ponekad trebamo šutjeti, ali ne kao Juda, nego kao ostali, ili kao Ivan koji će kasnije biti uz njega kod Križa. Mnogi znaju koliko je bolno iskustvo izdaje, razočaranja i napuštanja dragih nam ljudi: supruge, supruga, rodbine, prijatelja… Ali Isus nije bio neki naivni sanjar. On je došao spasiti ono što je bilo na putu izgubljenosti. I sam je žestoko pogođen dramom ljudske slabosti, nestabilnosti i nestalnosti. On dolazi staviti se na mjesto gdje su muškarci i žene prevareni, izdani i napušteni. Stavio se u situacije u kojima je njihovo povjerenje povrijeđeno, zgaženo i izbačeno.
Juda je morao imati neka opravdanja. U njegovim očima, Isus je propustio neke prilike u kojima je možda trebao popraviti neke situacije. Nije se borio žestoko. Možda je Juda očekivao da tom izdajom Isus pokaže svoju pravu dominaciju nad svim situacijama, a ako odbije, onda je Isusova propast zaslužena. Ali nije shvatio izvor i logiku Spasiteljeve moći: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.
Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” (Iv 18, 36).
Uvijek se mogu naći neki razlozi da čovjek prevari i izda čovjeka. Unatoč svemu, bilo bi bolje griješiti iz uobraženosti i nepromišljenosti, poput Petra. Koja je u konačnici razlika između Judine izdaje i Petrova nijekanja? Ne treba tražiti s visine, nego s nizine. Petar je gorko oplakivao svoju slabost „I iziđe te gorko zaplaka.” (Lk 22, 62), prihvatio je sramotu svoje odsutnosti kod križa, ali to ga ne sprečava trčati na grob s ljubljenim učenikom. Sve je to pripremilo Petra da prima Kristov oprost ispovijedajući nepobjedivu ljubav prema Spasitelju.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam