TIJELOVO

Euharistija je samo srce katoličke mistike.
Kad Isus kaže da je kruh živi koji je sišao s neba,
onda izriče najdublji misterij svoga poslanja,
razloga zašto je došao i zašto je na tako
otajstven način prisutan među ljudima.
Njegove riječi bile su tvrde i nerazumljive,
sablažnjive za pravovjerne židovske učitelje vjere.
Ni danas nisu izgubile na provokativnosti,
aktualnosti i zagonetnosti, jer nikada do kraja
ne možemo iskusiti niti domisliti dubinu
Njegovih riječi. Bog koji se utjelovljuje i koji se
razdaje ne samo u znaku kruha, nego se s
kruhom života poistovjećuje! To je otajstvena novost!
U povijesti je bilo sličnih simbolika, ali nitko
do tada nije rekao: ja sam kruh, ja sam taj
koji vam daje sebe, i tijelo svoje, i srce, sve,
da biste živjeli! Radi se o jedinstvenom slučaju
u povijesti čovječanstva.

Tijelovo je velik blagdan, ali nedovoljno osvijetljen u
svom značaju. Tijelo Kristovo kao duhovna hrana
za život vječni, neshvatljivi je misterij. Bogočovjek
nije mogao više učiniti nego što je učinio. Darovao je sebe,
u potpunosti. Koliko puta klonemo, pa nas molitva
i pričest podignu, daju nam unutarnju snagu koju mogu
razumjeti samo istinski euharistijski poklonici.
Kruh i vino, arhetip su života na zemlji. U euharistiji
zadržavaju svoju materijalnost, ali su ujedno do kraja
spiritualizirani, supstancijalna preobrazba je neopipljiva,
no čovjek koji dušom i srcem uranja u taj misterij, osjeća
da se nešto događa, osjeća prisuće nečeg iznimnog.
Duhovni proces koji se događa često nam izmiče
jer misteriju ponekad pristupamo nesvjesni
njegove čudesnosti. Sve ovisi o unutarnjem raspoloženju i
pristupu. Nekima postane obična navika, rutina, ili ga shvaćaju
kao simboliku. Ovdje se uistinu radi o doslovnosti značenja.
Isus kao živi kruh.

Teško je to shvatiti jer se radi o otajstvu koje izmiče razumu,
koje ne traži analizu, koje se ne može dokučiti tako što ćemo
hostiju nakon pretvorbe odnijeti u laboratorij. Euharistijski misterij
nikada nije bio svijetu potrebniji nego danas. Kad se sva mistika
Božjega prisuća povuče pred naletom profanosti, uvijek se može
pronaći u Tabernakulu, gdje će nam Gospodin progovoriti u lahoru
obostranog predanja. Kad nas obuzme očaj, kad nam se čini da smo
klonuli, kruh živi ne gubi svoju svježinu, uvijek možemo doći i
duhovno blagovati, okrijepiti se, osnažiti i preporoditi.
Tijelovo je blagdan Božjega predanja čovječanstvu na neviđen način,
znak Božjega prijateljstva, i ujedno poziv na naše predanje.
Znak otkupljenja, znak života, ali i poziv na mistični dijalog
duše i Stvoritelja. U euharistiji se upravo događa najdublji izraz
prijateljstva i sjedinjenja čovjeka i Boga. Produhovljena supstanca
koja hrani dušu, obnavlja je i posvješćuje joj obzorja vječnosti.litany3-sh17a

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam