SVETI ANTUN PUSTINJAK

Sveti Antun Pustinjak rodio se u bogatoj obitelji u Egiptu 251. godine. Kad su mu roditelji umrli, trebao je preuzeti brigu oko svoje maloljetne sestre. On, međutim, napušta ovaj svjetovni način života te se povlači i traži duhovno vodstvo. Našao je nekog starca koji je živio pokorničkim načinom života i od njega je naučio moliti i raditi. Antun je često postio kako bi se odupro napastima koje su mu dolazile te ga mučile kako bi napustio asketski način života. Nakon nekog vremena, Antun kreće u pustinju i tu nastavlja sa svojim pokorničkim načinom života.

Tu je živio sam i zatvoren oko dvadeset godina. Mnogi su uvidjeli da je Antun doista svet čovjek te su mu dolazili kako bi ga vidjeli. Osim toga, oko njegove male nastambe ljudi su gradili samostane kako bi mu mogli biti blizu. Kad je to Antun vidio, izišao je iz svoje utvrde i susretao te ljude.

Antun za života nije ništa napisao. Međutim, njegov nam je život poznat iz djela „Život svetog Antuna Pustinjaka” koje je napisao sv. Atanazije. Posljednje godine svog života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijevog krivovjerja. Preminuo je 356. god. u dobi od 105 godina. Sv. Antun ostavio je za sobom velik trag. O značenju života i djela sv. Antuna svjedoči i jedna zgoda iz života oca Šenuta. Jednom ga je prilikom jedan od učenika upitao: „Sveti oče, ima li na zemlji koji čovjek koji sliči blaženome Antunu?” Šenuta mu je odgovorio: „Kada bi se ujedinili svi monasi našeg vremena, ne bi mu bili dorasli. “

Život sv. Antuna Opata Pustinjaka današnjim vjernicima može biti posebno poticajan za njihov duhovni rast. U današnjem svijetu, pa, na žalost, i kod kršćana, nekako se izgubio osjećaj posta i pokore. Naime, smatramo kako su post i pokora nešto što nas sputava ili što nije potrebno kako bismo rasli u svom duhovnom životu. Život sv. Antuna Pustinjaka govori nam upravo suprotno. Ukoliko osoba želi napredovati i rasti na svom duhovnom putu, mora biti spremna, unatoč svim poteškoćama, postiti i činiti pokoru. Bez posta i pokore nema ni izgrađenog kršćanina ni zrelog vjernika. Preko posta i pokore vjernik se prvenstveno pročišćava i uči kako je potrebno pobijediti sebe ukoliko se želimo uspješno boriti protiv grijeha. Tko u svemu sebi popušta, taj se ne može boriti s napastima te će sigurno svaki put kad dođe u napast, sagriješiti. Onaj tko posti i čini pokoru taj ima duhovno oružje kojim se može učinkovito suprostaviti napastima te će se lako obračunati s grijehom koji na nas vreba.

Ne trebamo se povući iz svijeta kako bismo bili dobri kršćani. No, moramo se znati zaštititi od napasti na koje nailazimo u svijetu. Biti budan i spreman na dugotrajnu borbu sa samim sobom, siguran je put prema duhovnom rastu i napredovanju na kršćanskom putu vjerničke zrelosti.

Sv. Antun Opat Pustinjak cijeli je život proveo posteći i čineći pokoru kako bi dostigao visok stupanj kršćanskog savršenstva. Na nama je da u okviru svojih mogućnosti idemo naprijed i stalno za Isusom Kristom. On je Put koji nas vodi prema Ocu koji je na nebesima.

Koliko god napredovali na duhovnom putu, ne smijemo se opustiti i misliti da smo dosta napravili. Uvijek postoji opasnost da se vratimo natrag, da padnemo.

Neka nam Gospodin Isus, koji je došao na ovu zemlju da bi nas poveo Ocu, bude stalno pred očima i u mislima te slijedimo Njega koji nas sigurno vodi u Nebesku domovinu.

Njegova duhovna iskustva usvajali su mnogi pustinjaci te su se njegovi savjeti i poticaji prenosili, a dospjeli su i do našega vremena. Njegove se relikvije čuvaju u francuskome gradiću u Saint-Julienu kraj Arlesa. Zaštitnik je stočara te pomoćnik u različitim napastima i bolestima.anthony-of-the-desert

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam