SVETA TEREZIJA AVILSKA

Život prve žene crkvene naučiteljice mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom
jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Terezija je rođena
28. ožujka 1815. u Avili, u Španjolskoj. Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji.
Kao mlada djevojka bila je otvorena znanju, razmišljala je o budućnosti, bila je
ugodna za društvo zbog svoje mudrosti, ali i sposobnosti da ljude razveseli i
nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. Primila je odgoj u obitelji
do svoje zrele dobi, napunjen ljudskim i kršćanskim vrjednotama. Već u zreloj dobi
odlučila je stupiti u samostan sestara karmelićanki od utjelovljenja u Avili, ublažena
pravila po papi Eugenu IV. Bilo je to za mnoge veliko iznenađenje, tim više što iza
takove odluke nije stajao neki interes niti razočaranje, već zrela i promišljena
odluka za budućnost! Budući da je Terezija bila umna, promišljena i odlučna žena,
kada je jednom odlučila postati redovnicom, tu je stvar uzela veoma ozbiljno.
Primila je redovnički odgoj, ulazi u molitvu i meditaciju. Živjela je 18 godina u
veliku samostanu, koji je imao 120 do 180 sestara, ali je željela dublje ući u duh
evanđelja i s Božjom milošću početi jednu novu inicijativu, potrebnu Crkvi onoga
vremena, da se izađe iz osrednjosti, iz uhodana, iz nedovoljno žarka duhovnog života!
Opisujući svoj život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i
nedostatke. U duši je sve življe i jasnije osjećala zov, da se iz svega toga izdigne,
da krene drugim, boljim i savršenijim putem, da bude svjedok milosti i duhovnoga
u ljudskome životu! Bilo joj je 40 godina, kad se energično odlučila za reformu
Karmela i povratak na izvorno pravilo reda. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog
više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima«, i kada je svoje srce s
njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada
prosječna karmelićanka – postade jaka i umna žena, velika redovnica, koja je
nastojala svoj život proživljavati u duhu evanđelja. I u tome je bila sva obnova
karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, križeve i progone, ali
koja je posve preobrazila redovnički život. Muške karmelske samostane obnavljao
je njezin suradnik sv. Ivan od Križa. Rodili su se novi, reformirani karmeli, strožeg
opsluživanja, dostojni sinovi i kćeri velike majke Terezije od Isusa.

Bila je žena duboke vjere, znanja, molitve i zrele duhovnosti! Radi obnove karmela,
Terezija je putovala cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi ju
zaustavila. I to je bio njezin život tijekom daljnje 22-ije godine. Utemeljila je 22
obnovljena karmela. Tad su nastala i njezina u svijetu poznata pisana djela:
Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala
povijest svojega života, zatim Put savršenosti, Stanovi ili grad duše, Utemeljenja, kao
i nebrojeni odgojni spisi i svjedočanstva uzvišene mistične lirike. Terezija moliteljica
i velika mističarka u svojoj je duši nosila velike brige Crkve i svijeta svojeg vremena:
Tridentski sabor i katoličku reformu, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini
Španjolskoj, misijski rad u Americi. Iako je bila na vrhuncu mistike, nije bila daleko od
svega onoga što se u tadašnjoj Crkvi i u svijetu događalo. Zato je razumljivo što je do
kraja života bila u službi Crkve i duhovne obnove, što je napisala: »Gospodine, ja sam
kći Crkve!«

Terezija je radila i pisala, ali je mnogo polagala na živu vjeru i molitvu, jer iz nje i druga
sredstva dobivaju jakost! Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane, karmele,
kao oaze u ovoj pustinji svijeta, u kojima će njezine sestre moliti i duhovno se žrtvovati
te se na taj način boriti za kraljevstvo Božje. Povijest joj je dala pravo, jer je postala
jednom od vrhunskih osoba katoličke obnove 16. stoljeća, s utjecajem koji traje još i
danas. Njezin život i duhovno iskustvo mističarke savršeno su se utkali u obnoviteljski
pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Ona je svojom obnovom karmela
pomogla pomaku redovničkoga života, a njezinim se spisima nadahnjuju još i danas
toliki Kristovi vjernici, posebice oni u duhovnom pozivu. Samo u prvih 60 godina 20.
stoljeća Terezijina su djela, bilo cjelovito bilo djelomično – objavljena u 528 izdanja.
U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već četiri stoljeća utječe na ono što se naziva
duhovni život Europe. Veliki umovi Katoličke Crkve daju joj jednako značenje u mistici,
kao sv. Tomi Akvinskomu u dogmatici. Umrla je u 67. godini života, 14. listopada 1582.,
a idući dan, 15. listopada, po odredbi pape stupila je na snagu reforma kalendara,
ispravak staroga, Julijanskoga kalendara, novim, Gregorijanskim, kojim se i danas služimo.
Papa Pavao VI. proglasio je sv. Tereziju Avilsku 27. rujna 1970. prvom ženom naučiteljicom
Crkve. Mnogi poznati povjesničari drže da je sv. Terezija »srce katoličke reforme«, da
»pripada čovječanstvu« i da je duhovna baština svih ljudi! Ona je zapisala na jedan listić
i stalno čuvala u svojem časoslovu: Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši! Sve prolazi;
Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga,
tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!

Carica i hrvatska kraljica Marija Terezija (1740. – 1780.) imala je sv. Tereziju Avilsku
kao svoju nebesku zaštitnicu od krštenja te je promicala njezino štovanje. Stoga je
odredila da se sv. Tereziji Avilskoj na čast izgradi crkva u Bjelovaru te je ona nebeska
zaštitnica 1772. godine osnovane bjelovarske župe, a odlukom papa Benedikta XVI.
od 5. prosinca 2009. zaštitnica katedrale Bjelovarsko-križevačke biskupije,
sa sjedištem u Bjelovaru.litany17b

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam