SVETA CECILIJA – DJEVICA I MUČENICA

Krstio ju je sv. papa Urban I. Svakoga dana bila je na svetoj Misi koju je slavio sam papa Urban u katakombama pokraj Apijeve ceste. Razmatrala je, postila i molila. Kristu je zavjetovala svoje djevičanstvo, ali je zaručiše i udaše protiv njezine volje za jednoga plemića – Valerijana. Ona mu je u predvečerje prve bračne noći kazala da je položila zavjet djevičanstva i izrazila želju da on taj zavjet poštuje. Pozvala se na svoga anđela ‘koji je štiti’. On joj nije vjerovao i tražio je da mu pokaže anđela. Ona svoga muža Valerijana nagovori da se krsti pa će vidjeti anđela. I doista, krstio ga je papa Urban. Kad se Valerijan s krštenja vraćao, nađe Ceciliju u sobi gdje moli, a do nje ugleda i anđela koji drži dvije cvjetne krune. Anđeo položi krunu od ljiljana na glavu sv. Cecilije, a od ruža na glavu Valerijanovu. To čudo potakne i njegova brata Tiburcija, te se i on krsti. Njih dvojica počeše propovijedati evanđelje.
Doznavši za to, rimski upravitelj Almahije zapovjedi im da prestanu s navještajem. Oni ga ne htjedoše poslušati pa ih obojicu smakne, a Ceciliju u početku poštedi. Naime, on se nadao da će se domoći njezina velikoga bogatstva. Naredi joj da se žrtvuje bogovima. Kad je to odbila, pokušao ju je udaviti, ali ona ostade čudom neozlijeđena. Tada naredi krvniku da joj odrubi glavu. Ni tri udarca mačem po vratu nisu usmrtili sv. Ceciliju, a prema rimskome zakonu, nije ju smio četvrti put udariti. Tako je sv. Cecilija tijekom trodnevne smrtne borbe sve materijalno bogatstvo razdijelila siromasima, a Crkvi je darovala svoju kuću.
Mučeništvo je podnijela 230. g. u vrijeme cara Aleksandra Severa. Naslov zaštitnice crkvene glazbe dobila je zbog izvješća u kojem piše: “Na dan vjenčanja Cecilija je uz svirku glazbala u svom srcu pjevala samo Bogu!” Vele i to kako je bila toliko bliska nebu da je čula pjevanje anđela. Umjetnici je prikazuju kako sluša glazbu, pjeva ili svira na kakvom glazbalu.
Tijelo svete Cecilije je otkrio papa Paskal I. u 4. stoljeću u katakombi svetog Kalista. Ondje je ležalo sve dok grob nije ponovno otvoren 1599. Tijelo je bilo netaknuro. Papa Klement I. je pozvao Stefana Maderna u crkvu kako bi vidio tijelo prije nego bude preneseno kako bi napravio reprodukciju. Sama skulptura oponaša položaj tijela svetice i mučenice kakav je pronađen u grobu.
Maderno je izjavio: ”Stajao sam pokraj groba u kome leži netaknuta sveta djevica i mučenica Cecilija, i napravio sam sve točno onako kako sam i vidio!” Skulptura se doima živom, prirodnom, čini se punom skromnosti i milosti, tako da već sam pogled na nju ostavlja dojam da je sam autor svjedočio tom iskapanju.2c132e5effdc219ee07902f32997dbc8

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam