Srce Isusovo, živa Crkva!

Čašćenje Srca Isusova nije pobožnost poput bilo koje druge, ona se štoviše tiče samog središta naše vjere. S njom se ne gube samo duhovne vrijednosti, već i konkretna priroda, veza kojom se Bog povezao s ljudima!

Čovjek je stvoren prema Božjem naumu. I on je iz svog središta sposoban da voli  kao i božanske Osobe te da odgovori na poziv ljubavi. Upravo ga njegova mogućnost stupanja u odnos čini osobom. Jedan takav odnos ne ukotvljuje se ni u glavi ni u trbuhu, već upravo u središtu čovjeka, središtu za koje se stoljećima rabila riječ srce.

Ako se nutarnje svojstvo čovjeka razumije iz odnosa prema njegovom Stvoritelju, tada se više ne izjednačuje s osjećajem srca kao izvora osjećajne ljubavi. Samo je po sebi razumljivo da se upravo Biblija, koja nam posreduje cijelo ovo bogatstvo, otvara prariječi srce. Riječju srce jezik Biblije opisuje najunutarnjiju bît Boga i čovjeka. Srce je nutarnje mjesto mišljenja i razmatranja, spoznaje i prosuđivanja. Ono je i središte volje i odlučivanja, središte slobode. Ovdje se oblikuje život pojedinca. Prirodno je da naposljetku srce nije samo mjesto istinske i odgovorne ljubavi, već i strasti, osjećaja i požude. Ono je mjesto vlastitog, osobnog života i doživljavanja, oblikovanja u njegovom cijelom opsegu.

Apostol Pavao označuje srce kao mjesto primanja, odlučivanja i ljubećeg predanja. On piše Rimljanima: Jer srcem vjeruješ i Efežanima: Prosvijetlio vam oči srca. Isto shvaćanje otkriva se i u slavnim Ispovijestima svetog Augustina: Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, o Bože.

Bog je ljubav, i to vrijedi za sve njene oblike, ne samo za agape, već i za eros.  Već su crkveni oci razgovor između zaručnice i zaručnika u Pjesmi nad pjesmama razumjeli kao analogiju razgovora Boga s dušom ili srcem čovjeka. To je Bog, koji strastveno i nježno, s jakošću onoga koji voli i istovremeno duboko poštuje slobodu drugoga, nastoji pridobiti svakog pojedinačnog čovjeka. Oluja Njegove ljubavi je poput vatre koja ovija i štiti, koja sve što je manje vrijedno spaljuje do pepela da se time ono dragocjeno može pročišćeno izdvojiti.

manus-crkva-srce

Da ovdje ne progovara jednostavna ljudska čežnja za Bogom, koji bi bio oslikan prema ljudskim željama, već da iz ovih riječi govori Božja stvarnost, postaje konačno.  Bog postaje vidljiv u izloženoj stvarnosti jednog čovjeka, koja se može dotaknuti ljudskim shvaćanjem. Riječ je tijelo postala, kaže nam Evanđelje po Ivanu svojim toliko konkretnim govorom, i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine. Bog se pokazao u čovjeku Isusu svjedoči Ivan. Stoga je za nas od životnog značenja da Isusa zaista upoznamo, doživimo ono što je On učinio, mislio i osjećao; kako se ponašao prema drugima, što im je saopćio o Bogu i naposljetku, što je dotaknulo Njegovo vlastito Srce. Boga nitko nikada nije vidio kaže Ivan. Jedinorođenac Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.

A On govori ljudskim srcima. Stoga je riječ srce ključni pojam. U ljudskom srcu susreću se Riječ Božja i vjera, ovdje se otvara pristup milosti. Pravi je Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu, kaže sv. Pavao Rimljanima. Dakle, mora se pročistiti nutrina, središte osobe da bi se tako napravio prostor za Božju prisutnost. Što to znači, gotovo savršeno jasno izražava Pavao u svojoj poslanici Galaćanima: A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba, Oče! Darovan nam je Duh sinovstva, Duh sinovske ljubavi koji nam omogućava da iz ograničenosti naših srca volimo Oca u Kristovom Srcu i zajedno s Njim te time imamo udjela u nutarnjem životu Trojstvenog Boga. To znači onaj trenutak u kojem svećenik u Svetoj Misi moli: Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, Tebi Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova! Amen!

srce-isusovo37-Small

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam