ROĐENJE SVETOGA IVANA KRSTITELJA

Današnji je blagdan ušao u liturgiju već u 4. stoljeću
kako na Istoku tako i na Zapadu. Činjenica da se u cijeloj
crkvenoj godini slave samo tri blagdana rođenja
(i to rođenje Isusovo, Marijino i Ivanovo) ukazuje na poseban
položaj sv. Ivana Krstitelja kojeg je već od davnina zauzeo u Crkvi.
Izvještaji o rođenju su izveštaji o nadi, u njima dolazi do
izražaja Božja prisutnost koja ljudima želi nagovijestiti
budućnost i život. To Božje obećanje dolazi do izražaja u
trima imenima glavnih likova današnjeg evanđelja.
Imena Zaharija – “Bog se sjetio”, Elizabeta – “Bog je punina”
i Ivan – “Bog se smilovao” pokazuju da Bog nikoga ne zaboravlja
onoga koji se cijeli život pouzdaje u njega. Točno to je zadatak
Ivana Krstitelja, on pripravlja put za Onoga na kojem će se to
milosrđe Božje očitovati, da ljudima navijesti neopozivo obraćenje.
Bog je milostiv, Bog je punina, Bog se brine za ljude, tako možemo
okarakterizirati sadržaj današnjeg blagdana. Mi upoznajemo
tog Boga koji je za ljude htio najbolje i pitamo se;
Što znači ta poruka za moj život? Što znači za mene “Božja punina”?
Što za mene znači “Bog se sjetio”? Kada i kako sam osjetio
ta obećanja u mojem životu? Mogu li poći od toga da i meni
Bog želi sve najbolje iako u životu često moram spoznati i granice?
Često tek u pogledu unatrag bit će jasna ta punina “biti obdaren”,
sigurnost da se život isplati. Tek u dubljoj povezanosti pokazuje se
crvena nit i smisao u svemu tome. Čovjek – svaki čovjek – nije igračka
neke sudbine, nego jedno jedinstveno biće od Boga imenovano,
pozvano, priznato s važnom i povjerenom zadaćom. Čitanja
današnjeg dana polaze od toga da svaki čovjek ima svoj poziv
i svoj zadatak. Današnji blagdan nas potiče da se pitamo koje
darove mi je Bog dao i koje su moje mogućnosti da ih ostvarim.
Nije uvijek lako taj zadatak koji nam je takoreći bio položen
u kolijevku prepoznati i ispuniti – tijekom života nešto raste,
a nešto se mijenja. To iskusiti ostaje jedan zanimljiv i stvaralački
zadatak. Kad Bog dolazi počinje nešto sasvim novo. Nešto od tog
proročkog obećanja dolazi do izražaja u Elizabetinom protivljenju
protiv jednog tradicionalnog imena za svoga sina. Stari mehanizmi
moraju se prelomiti tako da novo i drugo može dobiti svoj prostor.
Danas kao i tada trebamo ljude koji razumiju tumačiti znakove
vremena i odgovarajuće tome djelovati. Danas kao i tada trebamo
ljude koji se usuđuju misliti protivno uhodanim formama razmišljanja,
koji se usuđuju podići glas protiv starih preuzetih konvencija,
kada te (konvencije) sprečavaju nastanak nove punine života.
Što bi se desilo kad bi svaki/svaka od nas imao hrabrosti za to?rodjenje_ivan

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam