Priča o bakinoj vjeri

Hvaljen Isus i Marija!

Postoji jedan problem, jedno breme svih kršćana, koje zajedno nosimo. Netko je narastao toliko da ga to breme najjače pritišće, a neki su još mali i tek se dotiču težine spomenutog tereta.

Govorim o sumnji i o kušnjama koje s rastom u vjeri ne malaksaju, već proporcionalno rastu i one. Bog to zna, On tako i želi. Privuče nas k sebi, pokaže kako je biti s Njim, dadne mir koji “nije od ovoga svijeta”, kako pise u svetom pismu, pa tu i tamo pošalje i vidljive znakove (nađes 100 kn na cesti, a plaća kasni), ali iza toga obično (po tko zna koji put) moramo igrati, Njemu omiljenu, igru-skrivača. I nema Ga, i nema, nema Njega, nema mira, nema pouzdanja, nema nade, nema izlaza. Tako se čini…Razum zna da ima i želi vjerovati, ali duša je u tami. Ne vidi svjetlo, pipa u strahu i nije sposobna razlučivati. Međutim, nije li naš put i naš smisao upravo to? Trazenje Boga. Isus je rekao: Tražite i naći ćete. Dobro, on je mislio na molitvu s vjerom, ali Isus je uvijek općenit, pa ću mu i ovdje posuditi ovaj citat. Bog se vješto pobrine da Ga uvijek iznova tražimo, da vjera nikad ne izgubi smisao i postane tek jedna naravna činjenica. Kako je On milostiv, poznaje naše slabosti, naš jad, naše padove, grijehe i samim time što je ostavio prostor i vrijeme za traženje Njega, dopušta nam te padove jer negdje dolje ćemo Ga i naći. Kako bi se opravdali pred Njim jednog dana da vjerujemo bez mrlje, da smo svjesni Njega u svakoj sekundi ovozemaljskog života?! Što bi naveli kao alibi kod tolikih padova? Ne znam. Ali uvijek imamo ono naše “svi su, pa i ja”.

Ima jedna žena (ima ih možda i više, ali ja znam samo jednu) koja je ipak drugačija, pošteđena je ovog tereta. Nije sakrivena od grijeha (svjedok sam), ali rimski satnik bi se posramio njene vjere. Sretnica sam, ona čak živi u mojoj kući i moli za mene (blago meni). To je moja baka. Ma nema te sile, zemaljske ili đavolske, koja bi ju mogla zbuniti, pokolebati ili joj omesti jutarnju molitvu (dobro, možda ako se reprizirala Mala nevjesta baš tada). Iskoristit cu bratov crni humor: Bona, šta je pratiš kad ionako zadnju epizodu nećes doživit! Kraljica baba živa, a serije nema više. Aha!

Ona nema teološko znanje, nije čitala Bibliju, nije prisustovala nikada nikakvom seminaru, godinama ne čuje dobro, nas u kući nikako, ali je “pratar danas ima lipu prodiku, čisto mu grlo nekakvo”. Sad najozbiljnije – dar vjere koji je dobila nije zrno gorušice, u babe je to jedan pošten jablan. Što god zamoli “Blaženu Divicu Mariju” (citiram puno ime, tako baba zove Djevicu Mariju), Ona joj izmoli. Molila je za ozdravljenje teško bolesne tete, ako Bog to želi, naglašavala je neprestano taj uvjet. Slušala sam je kako govori: Bog je Ljubav! Mislila sam se, otkud njoj takve rečenice, nije mi se činilo da citira ikoga. Ipak, Bog je imao drugi plan… Nakon tetine sahrane, baka govori: “mNece suze da stanu, znam da ne smim plakat, lipse joj je nego meni. Sramila se jer plače na sahrani svog djeteta, jer zna da je Bog promatra i da je teta s Njim. Teško da postoji veća bol za jednu majku, a ona je to s vjerom primila, onom pravom vjerom kakva se danas svijećom traži. Opet cu citirati Isusa, koga drugog: Hvala ti, Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. (duhom, rastom je druga priča).

Molitva: Oče, hvala Ti jer održavaš na životu naše bake i djedove i daješ im vjeru, nadu i ljubav, da Ti služe i u dobi kada svojom snagom ne mogu puno. Sveti Pavao je rekao – kad sam slab, onda sam jak. Gospodine, ti im osnaži duh i umnoži molitve. Prikazujemo ti, Oče, njihove boli, teškoće pri hodu, u govoru, manjak snage, sve kao žrtvu za dobro onih za koje mole, na zemlji i u čistilištu. Pretvori, Oče, u molitvu svaku njihovu muku na ovom svijetu.

-In Te Domine Speravi-

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam