POSLIJE PREŽIVJELIH MUKA SVI PRIMJETIMO – TU JE BIO BOG

Bog nije u potresu zemlje, zlima koja se događaju. On nije u neprotumačivosti. Zato ga ne treba potiskivati u nepoznanicu i tvrditi da je On tamo jer mi ne znamo ili jer nismo tamo. Bog nije ni u požarima koji sve spaljuju, nije ni u stihijama. Bog nije u strahu, a ni strahovi ne vode čovjeka Bogu. Smirenost čovjeka vraća u samoga njega.

Tek čovjek u smirenoj savjesti, smirenoj dubini može osjetiti i doživjeti Boga. Bog je u smirenosti. U smirenosti duha i svijeta. Smirenost vodi čovjeka Bogu. Smirenost čovjeka usmjeruje prema samome njemu (čovjeku). Tek čovjek u smirenoj savjesti, smirenoj dubini može osjetiti živoga Boga. Mi ljudi današnjice previše smo istjerani izvan sebe.

Netko bi rekao, svatko je izvan sebe. Zaboravili smo svoju dubinu, svoju nutrinu. Odvuklo nas je tijelo, izvlače nas razni interesi, izvlače nas razne izvanjske pojave. A čovjek istjeran iz samoga sebe ne može naći Boga ni samoga sebe, svoje smirenje. Nekada su se ljudi povlačili u osame da bi se izdvojili od svijeta, da bi se posvetili svojoj nutrini.

Mi kao da nemamo vremena za sebe, za svoj nutarnji mir. Angažiranost je dobra, ali ako nam ona potpuno isprazni nutrine tada se pretvara protiv nas samih. Čovjek, čovječanstvo je uspjelo na vanjštini, a tu je vanjštinu platilo gubljenjem ‘duše’, gubljenjem mira. Sve je pomalo ‘iščašeno’, sve je nervozno. A kao nervozni nemirni vrlo teško se podnosimo, teško živimo harmoniju bilo prijateljsku ili bračnu.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam