PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA!

Hrana je život. Hrana je smrt. Još od majčine utrobe hrana nas oblikuje i omogućuje rast. Hrana omogućuje kretanje, razmišljanje, rad i odmor. Bez hrane ne možemo ništa. Što se hrane tiče, tu se ne razlikujemo od nijednog živog bića jer kada ogladnimo u potrazi smo za hranom, a kada umremo, postajemo hrana baš kao i biljke i životinje.

Činjenica je da su problemi vezani uz hranu najveći problemi u svijetu. U razvijenom dijelu svijeta problem je pretilost, a u nerazvijenom dijelu svijeta pothranjenost i umiranje od gladi i žeđi. Čovjek bi rekao da nas je previše na ovoj planeti i da nema dosta hrane za sve.  Hrane, ima dovoljno; Bog, daje za sve. Čovjekova raspodjela hrane je nepravedna. Pohlepa je ipak najveći čovjekov grijeh.

Svetkovina-Presvetog-Tijela-i-Krvi-Kristove-111_slika

Hrana je bitan dio našeg postojanja. Čudi li onda što je naš Bog htio ostati među nama u obliku hrane? Kakva je to hrana u kojoj je Bog odlučio biti prisutan i opipljiv i vidljiv u ovome svijetu? Što nam želi poručiti Kruh koji je s neba sišao?

Isus je rekao na Posljednjoj večeri: Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati. Isus se potpuno predaje za nas. Svaki djelić sebe daje za nas i daje se cjelovito. Uči nas predanosti i davanju za druge.

Isus je rekao: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Euharistijski Isus nas okuplja u zajedništvo. Želi da budemo jedno, kao što je jedno njegovo tijelo, jedna Crkva, jedno čovječanstvo, jedan Bog.

Euharistijski kruh se lomi, kao što se i Isus razlomio kako bi ga mogli blagovati. Euharistijski kruh je natopljen nevino i nepravedno prolivenom krvlju našega Spasitelja, ali ne zato da bi i mi prolijevali krv drugih. Žrtveni karakter Euharistije uči nas ne da drugima prouzrokujemo patnju i teškoće nego da svoje teškoće i žrtve znamo prikazivati Gospodinu poput Isusa, da im znamo dati smisao u Kristovu križu. euharistijski kruh natopljen krvlju ne vapi za osvetom i neprijateljstvom, nego za pomirenjem i oproštenjem. Kristovo tijelo je iznakaženo i ubijeno kako bi se dokrajčila mržnja, grijeh, osveta i neprijateljstvo.

To su tri glavne točke kojima nas uči Kruh koji je s neba sišao: predanost, zajedništvo i žrtva pomirenja. No blagdan Tijelova nam na osobit način daje još jednu važnu poruku, a to da posvješćujemo si da je Krist stvarno prisutan u euharistijskim prilikama kruha i vina.

119-400x280

Često se žalimo kako ne možemo biti predani nekoj osobi, nekom poslu, molitvi ili životu općenito. Kažemo da nismo prisutni. Tijelom smo tu, ali odsutni duhom. Površni smo u svojim odnosima, poslovima i molitvama. Sve je nekako na površini i ne volimo se vezati ni ulaziti u dubinu jer bi time morali biti odgovorniji i prisutniji. No, Krist nas zove upravo u dubinu, traži od nas i odgovornost i prisutnost.

Od  blagdana Tijelova učimo se biti PRISUTNI poput Isusa. Isus nije ostavio nekog svog zamjenika da čuči u hostiji u svetohraništu i da sluša naše jadikovke, molitve i zahvale. On sam je prisutan. Sam Bog je prisutan u toj hostiji. To nam govori ovaj blagdan. Često nismo toga svjesni i često Isusa u Euharistiji uzimamo zdravo za gotovo. Imajmo što više trenutaka s Isusom i da nam ti trenuci ne budu prilika da se hvalimo pred drugima, nego da se izgradimo u bolje kršćane i bolje ljude. Ljude koji se okupljaju kod stola Gospodnjega kako bi se nahranili, da ne proždiremo druge nego da i njih pozovemo k svom stolu, kao što i Krist sve nas zove k svome.

 

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam