Odrediše da uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi nastalog pitanja!

Tijekom povijesti pokazalo se da je ovo pitanje bilo puno važnije, nego što su sudionici rasprave to u ono vrijeme mogli i nazrijeti. Naime, da se ostalo pri mišljenju da se novi učenici trebaju obrezati, kršćanstvo bi postalo jednom židovskom sljedbom i ne bi se sigurno raširilo među drugim narodima. Međutim, koliko god to bilo važno, nisu odmah glave padale zbog toga.

Čini mi se da u ovom pitanju valja razlikovati dvije stvari: prvo je pitanje ispravnosti, odnosno pitanje koliko sam uvjeren u svoj način razmišljanja i u svoje viđenje rješavanja nekih poteškoća, te u kojoj se mjeri mogu složiti s drugim mišljenjem. Drugo, puno važnije pitanje jest pitanje ljubavi. Naime, ne zanemarujući istinu, za kršćanina je još važnija ljubav. Prisjetimo se: kako rješavamo nesuglasice s osobom koji stvarno volimo? Kako rješavaju napetosti zaljubljeni parovi ili, recimo, djedovi i bake sa svojim unučićima?

zvanja - motiv

Razumijete li? Gdje je puno ljubavi, razmirice se lako rješavaju. Što je manje ljubavi, to se više javlja potreba za pravom i pravičnosti, pa makar i glave padale, prema drevnoj poslovici: Neka bude pravda, pa makar svijet propao. Prisjetimo se kako nas u tome sam Isus poučava: Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju, a slično veli i Pavao: Već vam je to nedostatak što se parničite među sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti?

Ovdje se ne želi reći da bi pravo i pravičnost bili nebitni. Naglasak je u osnovnom pristupu: prihvaćam li ja svoga neistomišljenika dobrohotno s uvažavanjem, štoviše s ljubavlju? Ili ga možda želim pobijediti, dotući, poniziti? U nastavku ovog izvješća vidljivo je kako su se apostoli i starješine u Jeruzalemu dogovorili tako, da se uvaže argumenti i jedne i druge strane. Današnjim rječnikom reklo bi se da je to bio kompromis. Riječima i duhom evanđelja ocjenjujemo to načelom uvažavanja, bratstva i ljubavi.

Kad bismo naše razmirice i sukobe rješavali onako kako slične razmirice rješavamo s osobama do kojih nam je stalo i koje volimo, gdje bi nam bio kraj? Onda bismo bili pravi Isusovi učenici!

 

Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u Dom Gospodnji!

Jedini način da očuvamo mir u crkvi jest da se usredotočimo na Boga, a svoje želje i potrebe stavimo u drugi plan. Vrijeme je da vjernici i pastori počnu živjeti u miru, pomozite nam da vas možemo voditi prema Božjem djelu. Molimo vas, braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe! Živite međusobno u miru! Vrijeme je da odrastemo i postanemo zreli, odmaknemo od sebe taj nezadovoljan i sebičan duh koji uvijek kritizira i unosi nemir, vrijeme je da postanemo mirotvorci u njegovu Tijelu,  jer to je Božje srce. Svi oni koji razaraju Božji hram,  Crkvu, Bog će ih razoriti! I, na kraju, kakvo smo svjedočanstvo nespašenima kada vide među nama nejedinstvo i razdore, zato molimo za druge, mir i za sreću njegove Crkve! Hajdemo u Dom Gospodnji!

sl2

 

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam