NITKO SE NIJE VRATIO S ONOGA SVIJETA DA NAM KAŽE KAKO JE TAMO

Vrlo je važno kada ćemo umrijeti, sporedno je gdje ćemo umrijeti. Ali u kakvom ćemo stanju umrijeti to nije svejedno, to nije sporedno, to je nešto najvažnije u našem životu. Hoćemo li umrijeti ispovijeđeni, ili u grijehu, to nije sporedno. To je početak vječnosti, a vječnost će biti takva kakva je naša smrt. Zaista je to važno, o našoj smrti zavisit će i naša sreća u vječnosti.

Ne smijemo zaboraviti da je naš ljudski život čekanje Gospodina. Ovaj prolazni, zemaljski život zamijeniti ćemo onim neprolaznim, vječnim blaženim. Zato je potrebno već sada misliti na onaj konačni susret s Gospodarom Života. Sve što činimo: svi naši napori i sve naše brige moraju biti jedna briga: da budemo spremni za taj veliki susret, da budemo budni, da mu otvorimo “čim stigne i pokuca”.

Čim smo rođeni, ukrcali smo se u vlak života, putujemo bez zaustavljanja, iskrcati ćemo se na posljednoj stanici u vječnosti. Moramo biti pozorni da ne iskočimo iz Božjega vlaka, da ne pomislimo kako ima vremena. Nastojmo oko toga da svetim životom damo vječni sadržaj, cijenu i vrijednost svom kratkom životnom putovanju: svakom svome danu, svakom svom radu, svakom svom koraku. Uvijek biti spreman i pripravan za vječni dan. O kako je to danas vrlo bitno.
Malo je danas0revi9nah0yw1zwlwavtz74mt5w9rr6iwxjp onh koji na to misle. Neki nemaju vremena, neki uopće ne žele na to misliti, neki to odgađaju.
Poneki se nažalost tješe govoreći: “Nitko se nije vratio s onoga svijeta da nam kaže kako je tamo!” A baš to nije istina!
Zaboravljaju da je naš Gospodin Isus Krist došao i jasno nam rekao da postoji vječnost, vječni blaženi život.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam