Neka te ponese vjetar milosti

Budeći se jutrom, u zoru,moliš se Gospodinuda ti podari krila zorina,
da se vineš u visine i krilatog srca poletiš k suncu.
No srce ti je otežaloi sputava te neka čudna sila.
Ona te pritišće teretom tjelesnoga i ovozemnoga.
Premda sanjaš galebova krila,
orlovske letove iza novih obzorja, kondorovu brzinu svladavanja razdaljina,

prikovan si za zemlju od koje se ne uspijevaš odlijepiti
i ne polazi ti za rukom učiniti niti onaj prvi zamah.
Zato, da bi mogao zamahnuti krilima,rastereti srce njegova tereta,
oslobodi ga utega tjelesnosti, razveži spone vremenitoga,
daj da te ponese vjetar milosti. Možda će te i boljeti
prekid sa starim i uhodanim načinom razmišljanja
i življenja, ali poslušaj iskustvo evanđeoskog Učitelja,

budući da srce živi umirući kao pelikan koji otkida
komade svoga tijela i hrani gladne duše.

Buteo_regalis_-California_-flying-8-4cI ne boj se! Nećeš umrijeti. Jer po sili koju si dobio
odozgo tvoje srce je ipak postalo besmrtno poput
feniksa što se diže iz pepela da poleti putem vječnosti!


Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam