MUČENIŠTVO SVETOG IVANA KRSTITELJA

Prema Rimskom martirologiju današnji je datum (29.kolovoza) izabran
za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na
današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava.
Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem
čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka,
mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red
najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Sveti  Augustin, koga smo jučer slavili, ovim riječima je salome-with-the-head-of-saint-john-the-baptist-onorio-marinarikomentirao taj događaj:

“Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor:
glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla
podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti
i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu
ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: ‘On mora rasti, a ja se umanjivati.
On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.”

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako opisao:

“Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek
i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom
vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.”
Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, a razlog je
uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo
na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju
oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo
ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu. Kao što Ivan
nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe, tako ni mi svoja djela ne činimo
samo i jedino za same sebe. Svojim djelima možda možemo ljudima pomoći oko obraćenja.
Pišem to onima koji su u vjeri i kojima je stalo da bude više vjernika, ne onima koji
služe Sotoni. Okrutna mučenička smrt Ivana koji nije bio nikome kriv, koji je ubijen
za i radi pravde, zasigurno je mnoge ohrabrila u podnošenju kušnja.

Danas slavimo liturgijski spomen  najvećeg  proroka  koji je zanijekao samoga sebe
da ustupi mjesto Spasitelju, a trpio je i umro za istinu. Ivan Krstitelj potiče svakog
kršćanina da ide stopama pravoga Isusova svjedoka, jer vjera nas poziva  da jasno
i hrabro naviještamo evanđeosku ljubav ne ustupajući pred uvjetovanjima svijeta.
Kao pravi prorok, Sveti je Ivan beskompromisno svjedočio istinu.

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece
i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj
mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli
su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan
što znači „Gospodin je milostiv“. Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se
složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se
vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote:
„I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i
oproštanja njegovu narodu.»
Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake
opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu – divlji med i skakavce. Propovijedao je
blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali
za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu,
te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja,
kako prpovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas
je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“Herod Antipa zatvorio ga je
u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

Pouke ovoga dana i spomena Ivana Krstitelja su dalekosežne kako i dolikuje prorocima.
Njegov primjer me ponajprije uči da oni koji govore čistu istinu bez uvijanja i ulizavanja
te podilaženja nisu uvijek dobrodošli u društva moćnika ovoga svijeta i onih koji su
zaslijepljeni sjajem srebra i zlata kao Herod. Ivan Krsititelj i Herod su zapravo dva svijeta
koja čuče u nama odnosno dva puta, a pitanje je kome će se naša sloboda i volja prikloniti
te krenuti putem jednoga ili drugoga. Hoćemo li krenuti putem beskompromisne  bračne
vjernosti, istine, poniznosti i skromnosti kao Ivan Krstitelj ili ćemo krenuti putem laži,
uživanja i prepuštanja požudama i zabavama kao Herod? Oni koji beskompromisno slijede
istinu odsjecat će im glave moćnici ovoga svijeta na giljotinama svojih mračnih strasti i pohota
kad im pred očima zaplešu Herodijade. Oni koji se odluče za put poput Heroda živjet će u
okrutnosti  u prosudbama prema životima svojih bližnjih,bestidnosti, uživanju i kovanju
zavjera i spletki protiv onih koji im govore istinu u brk. Za koga ćeš se odlučiti i za koji put?
Odluka je na tvojoj slobodi.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam