Ja sam mali komadić stakla, zaprljan burama života

Kad sam umoran od puta k zvijezdama
da ljudima u noći donesem malo svjetla
sjednem u tišinu i nalazim Tebe, moj Bože!
Tada osluškujem izvor i čujem Tebe.
Posve duboko u meni samom
i u svemu oko mene osjećam veliku tajnu.

Dragi Bože, nemoguće je shvatiti radost
koju tako nezasluženo smijem uživati.
U danima straha i nevolje daješ mi doživjeti
što su znali proroci stoljećima prije mene:
da me nosiš na svojim ramenima.
S dvije ruke čvrsto držiš.

Bože, rekao si mi jednu riječ koja mi sve objašnjava,
utjeha koja ne umire i nikad me ne napušta –
jedna riječ izrečena duboko u srce:
‘Niste vi izabrali mene, nego ja izabrah vas.’

Ja sam mali komadić stakla,
neka kroz njega tvoja ljubav svijetli ljudima.
Komadić stakla,  koji put prašan od svagdašnjice,
zaprljan burama života.

Ali Ti si ga svaki put očistio sedamdeset sedam puta
u toploj kiši svoga milosrđa i nježno ga postavio
na svoje sunce da sjajnije nego ikada odrazuje
vječno prelijevanje ljubavi između Tebe i ljudi.

Bože,
Ti iz krhotina činiš ogledalo svoje ljubavi.

Dragi Bože,
sve si mi dao.
Daj mi još samo jedno:
zahvalno srce.shatterd_by_kizayafangirl2462-d59o9hf

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam