KRŠTENJE GOSPODINOVO

Ivan Krstitelj otkriva da se među mnoštvom koje stoji pred njim nalazi i njegov rođak Isus. Što Ti radiš ovdje? Ti ne pripadaš među ove siromašne grešnike koji dolaze k meni, da im se skine teret grijeha i da prime krštenje. “Ja bih morao biti kršten od Tebe, a Ti dolaziš k meni?”

Što je pokrenulo Isusa da je jednostavno stao u red, kao da bi i on bio jedan od njih a ne njihov otkupitelj? “Pusti samo”, kaže Isus Ivanu. Ima razloga za to, “jer samo tako možemo ispuniti pravednost, koju Bog traži”. Što znači taj Isusov odgovor? Pravedan u smislu Biblije je onaj koji čini volju Božju. Isus želi potpuno činiti što je volja Njegova nebeskog Oca. On nas želi osloboditi okova zla. To je Isusov nalog. Stoga se svrstava među grešnike. On treba za sve nas uzeti i nositi teret grijeha. On je za nas primio Ivanovo krštenje. To bijaše volja Božja i nalog za njega. Stoga se otvara nebo nad Isusom, ljubljenim Sinom Božjim.

Nebo se otvara. Čini se da Bog želi pokazati: Ti u svako doba imaš pristup k meni. Isus ugleda Duha gdje silazi na Njega. On dobiva opremu koju treba za svoju zadaću. Glas s neba govori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! U neku ruku On će biti predstavljen drugima – slično kao Božji sluga u prvom čitanju: Evo Sluge mojeg, mog izabranika. Ja ga podupirem. On je moj miljenik. Moj opunomoćenik. Ja stojim iza njega. On treba biti svjetlost pucima.
Tu biva jasno: Isusov odnos prema Bogu koji ga ovlašćuje, nije samo jedna vrsta “radnog odnosa”. On je obilježen povjerenjem i ljubavlju. Pod tim predznakom počinje Isus svoje javno djelovanje.
Dakako, neće mu uvijek biti ugodno. Bit će vremena u kojima će imati dojam: nebo je zatvoreno. Otac šuti. To će biti čas straha na Maslinskoj gori. Čut će se krik s križa: Bože moj, zašto si me ostavio? Ti, koji si rekao: ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina. Moj Duh počiva na tebi. Nebo ti je otvoreno. Ti u svako doba imaš pristup k meni! Isus neće uvijek tako jasno osjetiti snagu i blizinu Božju kao kod svoga krštenja na Jordanu. Ali tama nije posljednja riječ: Isusovo uskrsnuće pokazuje, da Božje obećanje vrijedi i ostaje.
Što se s Isusom događa, jedinstveno je i neusporedivo. On je nešto posebno: spasitelj i otkupitelj svijeta. A ipak istovremeno vrijedi: mi smo njegove sestre i braća. Primljeni smo u Njegov odnos prema Ocu i u Njegovo poslanje. Svakom i svakoj od nas Bog kaže isto: Nebo je otvoreno. Ti u svako doba imaš pristup k meni. Ja ti darujem svoga Duha. Ti dobivaš sva sredstva, koja trebaš, da bi izvršio svoj nalog. Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći. Ja te podupirem. U tebi mi sva milina.
Puno puta jasno ćemo osjetiti, da je On tu i da nas podupire. Puno puta osjetit ćemo se napuštenima. Tada se sjetimo da nam je na našem krštenju obećao: ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći, ja stojim iza tebe – to često nije lako. Ipak vrijedi Njegovo obećanje. Ono vrijedi tada, gdje smo odbačeni od drugih ili gdje nas netko želi učiniti malenima. Ono vrijedi tada kada nam se čini, da to što radimo je bezvrijedno, beskorisno i neznatno. U čitanju se kaže o Božjem sluzi: “On ne viče i ne buči. Glas mu se ne čuje po trgovima.” To znači: on ne izaziva pažnju. Što čini, događa se skriveno i neistaknuto. I mi smo poslani, izvršiti Božji nalog – u svoj jednostavnosti i skromnosti: donijeti nešto od Njegove ljubavi u ovaj svijet, biti svjetlost za ljude. I mi možemo biti sigurni: mi nismo za Nbaptism-of-the-lord-god-33284364-479-600jega samo radna snaga koja je tako dugo interesantna, dok funkcionira. Mi smo sinovi i kćeri, mi smo Isusove sestre i braća.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam