KRŠTENI JESU A KRŠĆANI NISU

Ako se bilo gdje i bilo pred kim bojimo ili stidimo svoga kršćanskog imena i uvjerenja, zatajili smo Gospodina, izgubili poštovanje prema sebi. Onda nas više nitko niti poštuje niti uvažava: i od Boga i od ljudi zaslužili smo prezir. Svoju kršćansku zastavu sakrili smo u džep; ali to više nije zastava nego prljavi rupčić. Mnogi ponavljaju: “Ja sam u duši kršćanin ali ne isplati se da to mnogi vide” i trude se da to nitko ne vidi. To je prljavi rupčić u džepu, a ne zastava u ruci. Tko svoga Boga i svoje kršćanstvo tako krije da se to ne očituje na čitavom njemu i njegovu životu, taj Boga ne nosi, za Njega ne svjedoči: on je spuštena zastava, bjegunac od Boga u tamu. Kršćanin nema dva lica, dva srca, dva jezika, dva života: jedno za javu, drugo za tamu, nego jednog Boga, jednu istinu i život samo jednu dušu i jednu
vječnost. “Tko god mene prizna pred
ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim
Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.” Jasne riječi Gospodinove. Kako se često mnogi tko zna iz kakva straha i obzira odriču Njega: tiho ili glasno, riječima ili vladanjem? Kako je mnogo krštenih što nisu kršćani?

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam