Kapljica rose

Kotrljajući se niz ljiljanove latice
treperila je na jutarnjem suncu.

Najradije bi ostala gdje je,
upijajući jarke boje i opojni miris,

ali nije bila sigurna
je je li njezino poslanje ostati tu.

Zaželi se vratiti u srce cvijeta
iz čijeg je daha i ljubavi izišla,

uz poticaj sunčeva sjaja,
ali je osjećala da nema smisla
vraćati se natrag.
A poći naprijed preko ruba latice,

bio je skok u nepoznato, u ponor,
premda je u dubini duše
osjećala
da bi se na to trebala odlučiti.
Čak i oblik
i usmjerenje latica i lišća
kao da joj je pokazivao put.

Čekajući poticaje laganoga povjetarca,
ipak se odvažila
na taj korak i skočila.
Pavši na suhu zemlju
natopila ju je
mirisom i vlagom,
postajući spasonosni blagoslov
cvjetnoj sjemenki
bedb0695f485f77cd921ed3b08dbc06fkojoj tako, gotovo potpunu iznemogloj,

dođe spas s neba u koje bijaše položila
sve svoje ufanje.

Utkajući se u život cvijeta,
kaplja rose se uzdigla
u novo postojanje.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam