IZBISTRIMO OČI SRCA I GLEDAJMO U VJEČNOST

Svjedoci smo da suvremeni svijet ne pridaje skoro nikakvu
važnost duhovnom životu. Nameće se pitanje što činiti i kako
se boriti da i sami ne zapadnemo u tu mlakost? Naprotiv,
kako biti misionari u takvoj sredini? Možemo samo živeći
iznutra prema vani, što uključuje djelovanje i ponašanje
u svim okolnostima i mjestima. Dati obrazloženje svojega
drugačijeg ponašanja, utemeljeno u svojoj osobnoj povezanosti
s Bogom, Duhom Svetim koji u takvim situacijama nam nadahne
riječi. Živjeti sa vjerom i uhvatiti se u koštac sa svojom
palom naravi, prirodom. Strah Božji i samoosuda je početak
spasenja, uče crkveni Oci. Ne čekati da nam drugi svijetle,
već mi biti svijetlost, praštati i pokrivati „golotinju“ svojih
bližnjih. fmimg3911657112642556221Druge privući Bogu znači približiti im Boga.
Upoznati ih sa pogubnosti grijeha kao promašaja i odvojenosti
od sretnog života. Ohrabriti ih Božjim milosrđem i strpljenjem,
sve praštajućom ljubavlju. Često puta bavimo se sobom na
pogrešan način. Egoističan, udovoljavajući svojim strastima
i slabostima, opravdavajući svoju nemoć, utapajući se u
kolotečini svakodnevnice i robujući duhu vremena.

Baviti se sobom na pravi način potrebno je izbistriti oči srca,
koje gledaju u vječnost, i hrani se tom ljepotom.
Imati petlju ući u borbu sa sobom, đavlom i svijetom.
To je askeza. Tako umiremo grijehu a živi u nama Krist.

Potrebno je imati povjerenja u Boga da neće dopustiti
nešto što ne možemo nositi, znati pravila borbe,
proučavati sv. Pismo i životopise svetaca, da imamo
vrijeme smirivanja pred Bogom, da neprestano molimo.
Sve to nam daje snagu i polet, borba je laka, pobjeda je sigurna.

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam