IVANJSKI SVITNJACI

Po svu noć gore na brdima mojim:
Plamenom žarkim samo nebo krase,
Zvijezde ih sjajem osvjetljuju svojim …
I tek pred suncem nečujno se gase

Kad oni plamte — suza kradom blista
U zjeni starca, u djetinjem oku;
Ovo su ona svjetla prva, čista,
Što nose sobom mir, radost duboku!

I za njih granje skupljali smo s puta
Da plamen im se ne zgasi do zore,
i držeći se majčinoga skuta
Gledasmo gdje se plamenovi bore:

Koji će ljepšom svjetlošću da sine,
Koji će u noć tamnu duže sjati …
l duša mi se s njima k nebu vine
Želeći svima svu ljepotu dati.

A iz njih iskre vrcale bi sjajne,
Ko da su zvijezde s visokoga svoda,
Majke su priče šaptale nam tajne;
Slušasmo drhtaj vilinskoga hoda.

Još oni uvijek na brdima gore,
I sjajem svojim samo nebo krase;
Sa njima bdijem, moleći do zore …
I tek pred suncem nečujno se gase.10444764_867260986619132_234444137678597762_n

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam