Gospa od Karmela – blagdan koji nas podsjeća na odanost Bogu

Marijanski blagdani su česti i potrebiti u našoj Crkvi.
Djevica Marija je od sviju svetaca nebeskih najbliže Bogu,
Ona mu je majka i savjetnica ali i naš najjači zagovor.
Danas je blagdan Gospe od Karmela, baš na ovaj dan
prije nekoliko stoljeća, Djevica je sišla sa Neba da snagu
tog zagovora posvjedoči.

Tradicija kaže kako se 16. srpnja 1251. god. Ona ukazala
danas svetomu Šimunu Stocku iz Cambridgea kako bi
odgovorila na njegov poziv za pomoći. Djevica Marija pred
svecem se pojavila sa škapularom u ruci po kojemu će svima
koji ga budu nosili biti na pomoć i uslišanje molitvi.
Gospa mu je tada još obećala i da će svi koji budu nosili
i umrli noseći škapular biti pošteđeni muka u paklu.

Škapular kao dio gornje odjeće nose redovnici: benediktinci,
cisterciti, premonstrati i karmelićani, no može ga nositi i obični
pobožni puk. Da bude jasnije, radi se o krpenim privjescima sa
slikom Isusa i Marije, ali škapular može biti i medaljon koji sa
jedne strane prikazuje sliku Srca Isusova a s druge sliku
Gospe Karmelske. Takvu medalju pri zamjeni treba blagosloviti.

Kada se govori o škapularu ili kakvom drugom znaku pripadnosti
i odanosti Bogu i Crkvi, moramo imati na umu da ne smijemo pasti
u zamku idolskog štovanja materijalnog. Škapular nije amajlija,
kao ni krunica. Nemaju oni čudotvorne moći niti nas spašava taj
platneni, metalni ili drveni komad materijala. Ono što nas spašava
u nevolji, brizi, jest i uvijek će biti samo Bog. Naravno, ne treba nam
nikakav opipljivi posrednik, ili još gore medij, da bi se obratili Bogu.
On nas čuje i prije nego li Mu se obratimo, no zašto onda nosimo
krunice, škapulare, medaljice, privjeske? Odgovor se krije u naravi ljudske duše.

Čovjek je duhovno biće kojemu je potreba za Bogom dio prirode,
neovisno o tome koliko je i je li uopće religiozan. Ako jest, onda tu
svoju potrebu, nadu, vjeru, ufanje, ljubav, čežnju, želi nekako
oblikovati i prikazati. Zato izrađuje materijalne simbole; oni naravno
ne predstavljaju Boga, ali čovjeka stalno podsjećaju na Njegovu blizinu.
U trenucima kada mu je teško, kada mu je potrebna zaštita, kada je u
napasti. Dovoljan je pogled na krunicu, škapular, medaljon, svetu sliku
da se sjetimo tko smo, kamo pripadamo, koji nam je konačni cilj,
i naposljetku, gdje ćemo svi jednom otići.

Kada blagoslovimo tu materijalnu pripadnost Bogu, onda željezu,
platnu ili drvetu dodajemo i duhovnu dimenziju. Ne, ne dajemo im mi
dušu već Bog na njih izlijeva dio svoje sile, svoj blagoslov koji onda i mi
koji ga nosimo, primamo. Netko pametniji je jednostavno napisao
blagoslovljeni predmeti nose pečat i otisak Božjeg života. Ne radi se tu
o nikakvoj magiji i magijskim silama, na magijskim predmetima nema ničeg
religioznog, svetog, živog, oni ne simboliziraju pripadnost Bogu, već upravo
suprotno, oni čovjeka udaljavaju od Boga. Magija  čovjeka uništava,
iako ti predmeti često kao iznimno uspješnu varku nose sliku onoga
što bi nas trebalo podsjećati na Uzvišenost.

Zato moramo biti dobro upućeni u simbol onoga što nosimo oko vrata,
ruke, na koži, na tijelu ili negdje drugdje. Ako pronađemo djetelinu s četiri lista
nećemo dobiti na lotu, no jednako nećemo dobiti pomoć i utjehu ako se
molimo škapularu, krunici, medaljonu ili sličici. Molimo se samo Bogu,
a nedostojni i grešni zagovor tražimo kod Djevice i svetih preko predmeta
koji nam simboliziraju njihovu blizinu.

Karmel je lijepa starozavjetna gora na obali Sredozemnog mora na kojoj je
prorok Ilija propovijedao i sa koje je poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga,
Jahve. To je brdo i danas podsjetnik vjernicima na Boga kojega su upoznali
preko proročke riječi ovog kako su ga zvali, Božjeg čovjeka. Na Gospu Karmelsku,
danas, kao i svake godine, neki će od nas prisegnuti na doživotno nošenje škapulara
kao znak nastojanja da se nasljeduje Krista poput Njegove majke, Marije.

Isto tako, danas će, kao što to čine kad god mogu, mnogi među nama uzeti
u svoje ruke krunicu i predano prebirući zrna, zahvaljivati ili moliti Djevicu za zagovor i utjehu.

Sigurno će mnogi studenti danas poljubiti sličicu svoga sveca zaštitnika prije ispita,
neke će majke staviti moći ispod jastuka svoje novorođenčadi, a vjerojatno će i
koja supruga ili suprug, prijatelj ili prijateljica, mladić ili djevojka,
pokloniti svom bližnjemu blagoslovljeni medaljon.

Naposljetku, što god činili, ili kako god izražavali svoju pripadnost Bogu,
činimo to sa vjernošću, i baš danas kada crkva slavi Gospu od Karmela razmislimo
o toj pripadnosti i o količini vjere koju ona sadržava. Upamtimo da nam nijedan predmet
tu vjeru ne može nadomjestiti, zato odvojimo svaki dan nekoliko trenutaka
u tišini svoje sobe i predano zamolimo Boga da izlije svoga Duha u naša srca i ojača nas.
Ako je naše ufanje dovoljno jako, dobiti ćemo snagu za koračanje kroz život,
podršku za nošenje križeva, utjehu kada nam je teško, radost kada plačemo,
prijatelja kada smo napušteni, svjetlo kroz život, nadu koja spašava,
i to bez obzira držimo li škapular, krunicu, medaljon ili nešto treće s Božje strane na našem tijelu.Our-Lady-of-Mt_-Carmel

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam