EUHARISTIJSKO ČUDO U LUDBREGU

U povijesti Katoličke crkve zabilježeno je više događaja u kojima se
očitovao Božji zahvat, a po kojima nas je Bog upućivao na vrijednost
Euharistije i na vidljiv nam način omogućio da osvijestimo prisutnost
živoga Krista pod prilikama kruha i vina. Otajstvo pretvorbe, koje se
događa na svakoj svetoj misi po Duhu Svetom, za naša osjetila ostaje
na razini vidljivog znaka kruha i vina, a samo u potpunom povjerenju
u Isusovu riječ vjerujemo da je tada pod tim prilikama prisutan živi Isus.
U svojoj bezgraničnoj ljubavi, Isus želi osnažiti našu vjeru u svoju živu
prisutnost u euharistiji pa nam zbog toga povremeno daje
znakove – euharistijska čuda.

Ludbreško euharistijsko čudo

Predaja govori, jer nema pisanih dokumenata, kako je 1411. godine u
ludbreškoj kapelici dvorca Batthyany tijekom mise svećenik ozbiljno
posumnjao u stvarnost Tijela i Krvi Kristove. Poslije podizanja i pretvorbe,
gdje se nad kruhom i vinom izgovaraju Isusove riječi:
“Ovo je tijelo moje – Ovo je krv moja“, u kaležu je, nakon lomljenja hostije
na tri dijela, svećenik ugledao pravu krv. Preplašen i zaprepašten,
tekućinu iz kaleža stavio je u staklenu posudu, sakrio je i šutio o tome
događaju sve do pred kraj života kad je na samrti ampulu s tekućinom
predao subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome
brzo se pronio cijelim krajem, a narod je u sve većem broju počeo dolaziti
u Ludbreg gdje su se otada počela događati čudesna ozdravljenja
na zagovor Presvetoj Krvi.

Papa Leon X. izdao je 1513. bulu u kojoj je naložio da se u nedjelju
prije Male Gospe relikvija izlaže narodu na pobožnost i klanjanje.

Najveće blago u kraljevini

Ludbreško svetište poznato je i po zavjetu Hrvatskog Sabora iz 1739.
godine – u vrijeme dok je u Moslavini harala strašna epidemija
kuge – da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj.
Tražeći milost od Boga da kraljevinu oslobodi od toga zla, u zavjetu je
Ludbreg nazvan mjestom najvećeg blaga cijele kraljevine. Iz nepoznatih
razloga taj je zavjet bio neispunjen i zaboravljen punih dvije stotine godina.
Godine 1939. nadbiskup Alojzije Stepinac pristupio je izvršenju zavjeta,
no zbog strahovitog progona Crkve po dolasku komunističke vlasti,
zavjetna kapela izgrađena je tek 1994. godine. Blagoslovio ju je kardinal
Franjo Kuharić pred gotovo sto tisuća okupljenih vjernika.

Bez obzira na povijesne okolnosti, po ludbreškom euharistijskom čudu
Bog nas već šest stoljeća poziva da uzvjerujemo u prisutnost živoga Krista
koji nas neizmjerno ljubi i da prihvatimo spasenje koje nam se daje u
Euharistiji kao hrana za život vječni.svjedocanstva201009062123000_

Komentari :
Close
Podrzite nas
Svojim lajkom sirite ljubav i dobrotu. Hvala vam